lovac u žitu

"Znam ko sam i ne tražim da budem shvaćen(a)"

31.03.2007.

Ja Habiballah...

 

Allāhumme salli 'alā sejjidinā Muhammedin hattā lā jebkā min salātike šej',

ve sellim 'alā sejjidinā Muhammedin hattā lā jebkā min selāmike šej',

ve bārik 'alā sejjidinā Muhammedin hattā lā jebkā min berekātike šej',

„Dragi Bože, našem sejjidu Muhammedu salavat čini sve dok ima Tvojih salavata,

i selam našem sejjidu Muhammedu Ti čini sve dok ima Tvojih selama,

i blagodarivaj našeg sejjida Muhammeda sve dok ima Tvojih blagoslova!“

*** 

 

Dar i milost za “Osamnaest hiljada svijetova”

Ogledalo za “Hiljadu i jedno ime Božije”

Prvi i posljednji izvor tajni svega stvorenog.

Muhamed pejgamberov Mevlud je opet došao

Lice svakog ašika je nasmijano, veselo.

***

Sedam nebesa na Mevlud od veselja igralo.

Voda s vatrom, vatra s vodom zajedno, sve veselo,

Najsretniji čas za Islam, sve stvoreno klicalo.

Muhamed pejgamberov Mevlud je opet došao

Lice svakog ašika je nasmijano, veselo.

***

Zar je čudo kad bi ašik k'o val morski treptio,

Luster ukrasa svega što postoji je došao,

Mevlud nam čestitaju, Car careva se rodio.

Muhamed pejgamberov Mevlud je opet došao

Lice svakog ašika je nasmijano, veselo.

 

(prijevod: Fejzulah Hadžibajrić)

 

26.03.2007.

Bezbeli čežnja...

Danas je jedan od onih dana kada kažem: "Još samo ovu noć da izguram, sutra ću već naći dobar izgovor..."

Ne mogu naći jedan razlog za takvo osjećanje. Ima ih najmanje dvanaest. Stoga ću samo ćutati... Sklopljenih očiju posmatrati svjetlost dana. Otvoriti ih tek kada tama zbriše granice horizonta...

Bezbeli čežnja...

Novi dan, nova nafaka...

26.03.2007.

Čovjek čovjeku...

preuzeto sa bloga oblacic

"Dobri ljudi, jučer  u svom poštanskom sandučiću sam našla mail sa slijedećim sadržajem:

Molba za donaciju, za lijecenje oboljelog dječaka

Samira i Safet Ibrahimović, roditelji oboljelog dječaka, 1-godišnjeg Semira, povratnici u Konjevic Polje opština Bratunac, obracaju Vam se sa molbom za donaciju za liječenje.


Nalaz specijaliste:

DG: Contractura reg. plantae pedis 1.dex post combustionem a.m. II

TH:OP, uputiti hitno na Kliniku za plastičnu i rekons. hirurgiju KCS u Beogradu radi daljeg liječenja.


Naime, radi se o bolesti koja se javlja kod djece, a prouzrokuje nepravilan rast djeteta, zbog ostećenja kostiju i koja zahtijeva hitno liječenje, jer ukoliko se u roku od dva mjeseca ne izvrsi operacija posljedice su trajne i bez mogućnosti kasnijeg liječenja. Prije par sedmica u KCU Banja Luka Semiru je postavljena gore navedena dijagnoza, koja zahtjeva hitno liječenje.
Nakon što terapija nije dala očekivane rezultate, Doktor hirurg Vidović R Milan, preporučuje hitno liječenje u Beogradu, jer u BiH nema adekvatna ustanova za ovu vrstu bolesti.

Procjena  troškova liječenja, odnosno operacije iznosi oko 5.000 KM,  sa troškovima liječenja i njegovog boravka u bolnici u Beogradu.

Mi nismo u mogućnosti u potpunosti osigurati potrebna sredstva, te stoga molimo dobre ljude da uplatom novčanih sredstava pomognu u spašavanju našeg sina 1-godišnjeg Semira. Njegova sudbina je, velikim dijelom i u vašim rukama."

U nadi da cete mu izaci u susret, uplatu, ukoliko to želite, možete izvršiti na broj računa naveden u nastavku.

S poštovanjem i velikom nadom,
Roditelji Semira Ibrahimovića
tel:  065/ 776  - 405

 

Zahvaljujući nasoj dragoj TRATINCICI evo Vam i broj konta (koji se prije nije dao upisati)

 

IBRAHIMOVIĆ SAFET
br racuna 5550068329666950
NOVA BANKA AD Bijeljina

SWIFT CODE: NOBIBA 22
ACC 936 2419 00

 

* * *  ili * * *

 

Ibrahimović Safet

Deutsche Bank AG Frankfurt, Germany

Swift code: DEUTDEFF

IBAN DE 35500700100936241900

Molim vas, pomozite i vi,  da mali Semir može što brže na operaciju... pa u zdravlju nam narasti kao i sva ostala djeca, da Bog da! Iskreno vam hvala unaprijed, vas 'Oblacic'."

blob

23.03.2007.

Nad mrtvom majkom svojom

Poljubi još jednom joj čelo, kojim te sada gleda
ispod kapaka mrtvih: usnom što stid ti je stinu
nevjerstva izmjeri svoja na tom čelu od leda,
i zapamti ih vjerno u svakom svome vinu.

Baci još jedan joj grumen zemlje koja je prima,
da vidiš kako se ona sahranjivala u te,
da čuješ kako će pasti tvoja zaludna rima
kao što pada sad zemlja na ta usta što ćute.

Zaustavi tu suzu što hoće da ti ispere
taj pelin u omči grla, taj kasni jauk vjere,
i humku što raste ko grijeh - oblije tugom krina.

Ne miči nikud, jer korak - korak je zaborava,
stoj, gledaj: tako si nico ko što će iz nje trava.
Zanijemi joj nad grobom, i budi vjerna tišina.

Skender Kulenović

*Često mislim na svoju majku. I osjećam pod grlom neku gorčinu kako me steže, žuć kako se razliva po prsima...Svu ovu ljubav, nježnost i zahvalnost koju sam joj dužna dati, još ne dadoh. A bojim se da mi ne ode, bojim se da mi ne bude kasno...

Ovu pjesmu kad pročitam, eto, namah me bude strah.

Insan je prolazan na ovom Dunjaluku, a vrijeme je bez berićeta. Hasli ahir zeman.

Bože, podari nam bereket u vremenu i podari nam snage, sabura i ljubavi da budemo poslušni našim roditeljima.

Amin!


21.03.2007.

Moj behare...ko li mi te bere...?

Prvi dan je proljeća. I snijeg pade. Na behar na voće. U ovoj našoj mrtvaji sve ide otpozada. Bezbeli nam takva nafaka. Šućur Allahu!

Naumpade mi da je danas Nevruz, perzijska Nova 1386. godina. Svome dragom prijatelju Muhamedu i njegovoj hanumi Gohar čestitam Novu godinu. Da bude hairli i berićetli.

Ovaj mi behar ostade u oku. Promrz'o. Ko insan bez sevdaha u duši. Sveh'o. Aman, ja Rabbi...

21.03.2007.

Skenderova tišina

O njemu ništa ne znam, osim da se zvao Skender. Prosijedih kosa, pogleda uprtog u neku nedokučivu daljinu, krhkog tijela i lucidnih izjava koje je prosipao kao zrnevlje kome je stigao, s cigarom u ruci kao neodvojivim dijelom njegove pojave. O njemu ništa nisam mogla spoznati u trenucima kada sam ga sretala, ali o njegovoj tišini riječi su mi slijetale u misli kao lastavice kada dolijeću pod strehu domaćinske kuće.

Jednog ljeta, dok sam tabanala usporenim korakom Ferhadijom i razmišljala o svojoj saputnici, o tome koliko joj mogu vjerovati, prišao nam je Skender, upro prstom u nju i rekao; «Ona je folerka!», okrenuo se i nestao u masi ljudi... Jedva sam stigla da kažem: «Znam!»...

Nije mi bio stranac, iako sam ga poznavala koliko i ostale prolaznike, nije mi bio čudan, iako je izgledao tako. Bio je čovjek oslobođen svoga jastva, raskriven pred sobom do nagosti, raskriven pred ljudima do neshvatljivosti.

Drugi put mi je prišao vidno uzbuđen, rukovao se sa mnom kao stari poznanik, zagledao se u moje oči savezničkim pogledom i pričao mi o politici, o prokletoj nepravdi koja hara na svim nivoima vlasti, o ljudima bez uvjerenja, bez manira i stalno ponavljao: «Je li tako, bulo?!» Klimala sam glavom, pomalo zbunjena, ali i začuđena oštrinom istine koju je izgovarao nemarno, pomno slušajući svaku riječ, jer sam bila ubijeđena da ni jednu nije izgovorio tek tako. Svaka je dopirala iz zabitih predjela njegove tišine u kojoj je zabasao njegov genij i provalio iz njega na način teško shvatljiv, daleko iznad onih kojima je govorio.

Razmišljala sam poslije dugo o njegovim riječima. Vraćala se poražena u pokušaju da dokučim stanje u kojem se nalazi. I osluškivala onu tišinu... Dirljivi trenutak između dva uzdaha, trenutak kad se misao sabija u jednu riječ i, nemoćna da se izleže i prolomi iz grla, nahrupi kroz krv u lice, u sljepoočnice, u oči, u zjene...i odjekne u umu kao eho odvaljene stijene stropoštane u duboki ambis.

Prolazeći tako jednom pored zgrade Ekonomije, pogled mi se zaustavi na plakatu ispod kojeg je ležalo polusvehlo cvijeće i cigare. Na plakatu Skenderov lik, uhvaćen u pokretu, odsutnog pogleda...Kao da je sada sa Ferhadije uskočio na plakat i tu se skamenio da ostane kao takav upamćen. Ne radi sebe.

U prvi mah mi ne bijaše jasno. Ni to što me je nešto presjeklo ispod rebara, ni to što je Skender okružen nekom bjelinom. Šta se zbilo? Primjetim smrtovnicu na kojoj je ispod Skenderovog imene stajalo «Diplomirani pravnik». I bude mi jasno. Otišao je. Otišao je put one tišine koja je žižila u njemu i činila ga tako drugačijim, a tako prisnim svakom čovjeku; čak i onima koji su mu se smijali u lice. Otišao je Skender. Ostali prolaznici. U žurbi. Fokusiranih misli i pogleda. Obuzeti samo sobom. I niko više ne zastane začuđen na Ferhadiji da sasluša nekoliko nepovezanih istina o čovjeku, o svijetu, o životu.

Dovoljno je bilo, valjda, i samoj tišini toliko godina bohtiti u krhkom Skenderovom tijelu. Tek oslobođena njega, počela je da odjekuje batom njegovih koraka u mislima prolaznika koji su sa sjetom učili Fatihu ili minut šutjeli, osluškujući...Ostala je ona tišina...Ostala.

Neka je rahmet Skenderovoj duši. Molim Allaha dž.š. da ga uvede u Džennetske bašče kroz koje će rijeke teći i u kojima će vječno ostati. Amin.

 

19.03.2007.

Abdulvehab Ilhamija (Zepče 1773. - Travnik 1821.)

Ovaj pjesnik, mnogo je poznatiji po svojoj poeziji ispjevanoj na bosanskom jeziku. Napisao je dvadesetak takvih pjesama, pobožnog i didaktičkog sadržaja, a najpoznatija je vrlo kritički usmjerena prema savremenim prilikama "Čudan zeman nastade".

Ihamija, šejh, svojom pobožnošću i ispravnim životom, bio je uzor u svom vremenu. Kada se stihom pobunio protiv svakojakog zla, pozvan je, kako legenda veli, pred Dželaludin-pašu u Travnik, sa zahtjevom da se odrekne svoje protestne poezije, koja je već uveliko bila ušla u narod. Ilhamija je odbio i tako se našao u plejadi mislilaca koji su životom platili svoju književnu riječ. Udavljen je u travničkoj tvrđavi, a njegovi poštovaoci podigli su mu turbe koje i danas postoji.

Ilhamija nije odlazio na školovanje izvan BiH, to je nadoknadio samostalnim obrazovanjem kod dvojice vrlo učenih šejhova Abdurahmana Sirije i Huseina Zukića. To je vidljivo iz njegove poezije na arapskom i turskom jeziku. Ilhamija je na turskom napisao preko stotinu pjesama i četiri na arapskom. Riječ je o meditativnoj poeziji šejha, predanog u ljubavi prema Bogu, razmišljanju o smislu života. Stil mu je jednostavniji i razumljiviji nego u divanskoj poeziji. Napisao je i dva priručnika na turskom jeziku.

Kasida

Čudan zeman nastade,
Sve zlikovac postade,
Din-dušmanin ustade;
Šta se hoće zaboga?
Već takata nestade,
Zlo nam svako postade
Dobrih ljudi nestade;
Šta se hoće zaboga?
Ne ugledaju u ćitab
Ne uzimaju hić dževab,
Niti misle na hesab;
Šta se hoće zaboga?
Ovo trpit-teška muka,
A još viša turska bruka,
Munafika stoji huka;
Šta se hoće zaboga?
Turčin nema amela,
Krivda pravdu zamela,
Pa se pravda umela;
Šta se hoće zaboga?
Nasta čudna ulema,
Jer ne čine amela
Od njih jedna proloma;
Šta se hoće zaboga?
Ulemskoga sada hala,
Zalud njima gdjekod hvala
Vrat slomiše porad mala;
Šta se hoće zaboga?
Nije kader bit imam,
A kaže se potaman,
Jordam
Čini ko šeh-ismam;
Šta se hoće zaboga?
Svi veziri pravo sude,
Pa i paše dobro bude,
Al' murtati krivo gude;
Teška muka, zaboga!
I kod paša ima ljudi,
Ko je dobar vrlo hudi,
Kad je više zlijeh ljudi;
Niko ne zna do Boga!

Moj mi babo reče da je Ilhamija rekao paši Dželaluddinu, kada ga je ovaj, onomad, htio pogubiti (1921.), da će njegovo (tj. pašino) turbe šćenad, da oprostite, zapišavati, a da će njegovo (tj. Ilhamijino) biti mjesto zijareta mnogoga Ibrahimova zurijeta.

Eto, tako je i bilo. I sad je.



15.03.2007.

Red je red, a jed je jed...

"Fata Orlović, rođena 1943. godine, Bošnjakinja, nepismena, nezaposlena, udova Šaćira, majka sedmoro djece, nastanjena u Konjević-Polju...Godine 2002. učinila je produženo krivično djelo izazivanja nacionalne, rasne i vjerske mržnje i razdora ili netrpeljivosti među narodima...Svijećom udarila po desnoj ruci sveštenika Milana Milanovića, te mu nanijela povredu..."

Čitam u "Dnevnom avazu" optužnicu protiv Fate Orlović i gledam njenu sliku. Pod keranom jamenijom naborano čelo i prkos neki na licu koji mi je izmamio suze. I pred oči mi navru slike stotina i hiljada Bošnjakinja, pod jamenijama i šamijama, u dimijama, školane samo u mektebu prid hodžom i u kući prid majkom, a ipak znane da očuvaju obraz i din bolje no i jedan na Oxfordu školani intelektualac koji sada kroji "pravdu" u Sudu (ne)pravde.

Helem, pišu kako su svjedoci, sada svjedočeći pod zakletvom, odustali od mnogih optužbi, kojih se, kako kažu, više ne sjećaju, ali se sjećaju kako ih Fata, svaki put kad dođu u njenu avliju, kako oni kažu, "vrijeđa" govoreći im da su četnici  i govoreći im: "Uprtite crkvu na leđa i nosite je!"

Jah...Ja se, bolan, sada pitam, kakav je to narod koji se stidi onoga što jest. Eto, oni su četnici, ali ipak smatraju da je to uvreda ako ih neko imenuje pravim imenom. Allahselamet. To jedino mogu shvatiti kada se naš narod odrodi od svojih korijena i od sebe pa se stidi majčinog mlijeka i ponjave na kojoj je napravio svoje korake. Meni je to na istoj razini.

I još ih vrijeđa kad im Fata daje ono što je njihovo da nose, jer ne pripada tamo di je niklo. Pa, "polahko komšije...ne može samo da se uđe, da se ruši tuđe...Lepo sam im rekao..."

Bilo kako bilo, u svijetu gdje su vrijednosti poljuljane u samom temelju, možemo očekivati svakakvih skarednih "istina".

Fati je novo ročište određeno za 12. april 2007. godine. Jučer je imala podršku nekoliko stotina građana, a ja danas pozivam one koji suosjećaju sa njom da se pojave u Srebrenici dvanaestog aprila.

Bar to joj mogu dati. Pogled. I stisak ruke.

14.03.2007.

Orlovića Fato, eto, barem 'vako, uz tebe sam!

Ne zastidi se!


Nemoj se nikada zastiditi svoje majke i njenih dimija, bosanske sinije i bošce iz svoga djetinjstva, tevsije demirlije i bakrenog abdesnog ibrika i đuguma, nanine sehare, svoje iz djetinjstva avlije i kuće čardaklije.

Ne zastidi se naših tijesnih šefteli sokaka i osunčanih cvijetnih bosanskih čaršija, babine tihe eglene i nanine šarene šamije, djedove žute hadjijske abanije i amidžinog crvenog u desno naherenog fesa.

Nikada se ne zastidi avlijskog prosca i tarabe, žutog u avliji duda, drvenog ahara i kućnog mutvaka. Ne zastidi se sestrine suze kada te je ispraćala u Hrvatsku, Sloveniju, Ameriku i Australiju.

To je, Allahov robe, tvoja dimenzija, tvoj ukras i biser, tvoje blago, ostalo od naših pradjedova, dobrih Bošnjana.

Ne zastidi se Božiji robe, strinine resedije, nutme, halebije, gurabije, ćetenije, kvrguše, kljukuše, dilje, sutlije, pelteta i zerdeta! To je Bošnjo tvoja koda, kojom te je Uzvišeni označio i odredio, zacrtao ti sudbinu da se rodiš u najljepšoj zemlji i đulistanu dunjalučkom, zemlji Bosni.

Ne zastidi se Bošnjo dajdžinih šalvara kada ih obuce i krene u svoju mahalsku džamiju, šalvare su dio tebe i ti si dio njih, iz šalvara si izašao i nikad se ne nasmij' kada ugledaš Bošnju da ih je obukao, znaj dobro šalvare su dio tebe i ti si dio njih, iz njih si izašao.

Ne zaboravi Bošnjo u dalekom svijetu, na cvijeće: zambak, sabljicu, hadžibeg, kalanfir, (karanfil) majčinu dušicu, bosiljak, šekaik, pokraj cvijeća si uvijek prolazio kada si se umoran vraćao i sa puta dolazio u svoju avliju iz džamije, škole, njive, igranja sa djecom na livadi...

To cvijeće te je uvijek dočekivalo pored avlijske staze ograđeno okrečenim kamenjem i svojim mirisom ti iskazivalo najljepšu dobrodošlicu.

Ne zaboravi Allahov insanu gdje god bio da bio, ma koliko se trudio da nekome ugodiš i da se prilagodiš, uvijek ćeš biti ono što i jesi, Bošnjo i Musliman.
Ako je to tako, a jest sigurno, onda ne daj nipošto ono što si dobio u amanet od Dragog Allaha i naših dobrih djedova, dobrih, lijepih i ponosnih Bošnjana, vjeru Islam, vatan Bosnu i naše lijepe običaje, drage, bosanske adete.
Upamet!


Abdullah Bosnić

14.03.2007.

Nagrada za dobro djelo moze biti samo dobro!

Biljana Šain, rođena 1990, nastanjena u Dobrošinu, općina Uskoplje – G. Vakuf, još od djetinjstva ima problema sa zdravljem. Njezino se stanje prije dvije godine drastično pogoršalo, kada su joj potpuno otkazali bubrezi. Dugo je vremena bila u kritičnom stanju, dok nisu uspostavljene vitalne funkcije organizma. Vrijeme nakon toga obilježili su njezini višestruku boravci na klinici Koševo (Sarajevo), gdje se inače liječila.
Biljani je trenutno potrebna stalna dijaliza, koju obavlja tri puta tjedno na klinici u Travniku, a konačno rješenje bila bi transplantacija bubrega. Cijena te operacije u Grazu (Austrija) iznosi 60.000 KM, a u ostalim zemljama zapadne Europe još je i viša. Situacija je teža ako se ima u vidu da su oba Biljanina roditelja, otac Petar i majka Nevenka, nezaposleni.
Molimo Vas da nam pomognete da naša Biljana napokon nastavi s normalnim djetinjstvom, koje joj je na ovako drastičan način uskraćeno.
Svi koji mogu i žele pomoći, svoje novčane priloge mogu uplatiti na sljedeće račune:

devizni račun: 5061120-40-28-02945-1, Swift cod: ZABA BA 22, kod Unicredit Zagrebačke banke, d.d. Mostar

konvertibilni račun: 3382802503020815 25-28-03020-8, kod Unicredit Zagrebačke banke, d.d. Mostar

Unaprijed zahvalni roditelji Biljane Šain: Nevenka i Petar Šain

13.03.2007.

Plemenit se plemenitom raduje!

Kur'an o moralu

إِنْ هَذَا إِلاَّ خُلُقُ الأوَّلِينَ
«...ovako su i narodi davnašnji vjerovali»

وَ إِنَّكَ لَعَلى خُلُقٍِ عَظِيمٍ
«…jer ti si, zaista najljepše ćudi»

إِنَّ الإنْسَانَ خُلِقَ هَلُوعًا
«čovjek je, uistinu, stvoren malodušan»

فَلْيَنْظُرِ الإنْسَانُ مِمَّ خُلِقَ
«Neka čovjek pogleda od čega je stvoren!»

خُلِقَ مِنْ مَاءٍ دَافِقٍ
«...stvoren je od tekućine koja se izbaci,...»

أَفَلاَ يَنْظُرُونَ إلى الإبِلِ كَيْفَ خُلِقَتْ
«Pa zašto oni ne pogledaju kamile – kako su stvorene»

أَمْ خُلِقُوا مِنْ غَيْرِ شَيْءٍ أَمْ هُمُ الْخَالِقُونَ
«Zar su oni bez Stvoritelja stvoreni ili su oni sami sebe stvorili?!»

يُرِيدُ اللّهُ أَنْ يُخَفِّفَ عَنْكُمْ وَ خُلِقَ الإنْسَانُ ضَعِيفًا
«Allah želi da vam olakša. – a čovjek je stvoren kao nejako biće.»

أَ يُشْرِكُونَ مَا لاَ يَخْلُقُ شَيْئًا وَ هُمْ يُخْلَقُونَ
«Zar da Njemu smatraju ravnim one koji ne mogu ništa da stvore,»

وَ الَّذين يَدْعُن مِنْ دُونِ اللَّهِ لاَ يَخْلُقُونَ شَيْئًا وَ هُمْ يُخْلَقُونَََ
«A oni kojima se oni, umjesto Allahu, klanjaju – ništa ne stvaraju; oni su sami stvoreni.»

وَ اتَّخَذُوا مِنْ دُونِهِ ءَالِهَةً لاََّ يَخْلُقُونَ شَيْئًا وَ هُمْ يُخْلَقُونَ وَ لاَ يَمْلِكُونَ لأَنْفُسِهِمْ ضَرًّا وَ لاَ نَفْعًا وَ لاَ يَمْلِكُونَ مَوْتًا وَ لاَ حَيَوةً وَ لاَ نُشُورًا


«Neki pored Njega božanstva prihvataju koja ništa ne stvaraju, a koja su sama stvorena, koja nisu u stanju da od sebe neku štetu otklone ni da sebi kakvu korist pribave i koja nemaju moći da život oduzmu, da život daju i da ožive.»



Definicija morala (عِلْمُ الأخْلاقِ)

Ahlak je arapska riječ, a množina je od riječi «خُلُقٌ» što znači ćud, narav, duševno stanje, moral. Dakle, ahlak je nauka o duševnim stanjima i osobinama ljudi, o ljudskom ponašanju. To je nauka koja objašnjava u čemu se sastoji dobro, a u čemu zlo, te koja se ljudska djela smatraju dobrim, a koja zlim.

Islam ahlaku pridaje veliku važnost, te ga poslije vjerovanja u Allaha dž.š. smatra glavnim ciljem cijele vjere. Zbog toga su i svi Božji poslanici, pored upućivanja u pravu vjeru, ponajviše truda ulagali u popravljanje ljudskih ćudi i morala. U suri El-En'am Uzvišeni opisuje djela Poslanika i njihov nastup među ljudima:

وَ إِسْمَاعِيلَ وَ الْيَسَعَ وَ يُونُسَ وَ لُوطًا وَ كُلاًّ فَضَّلْنَا عَلَى الْعَالَمِينَ
«I Ismaila i El-jese'a i Junusa i Luta – i svima smo prednost nad svijetom ostalim dali»

Muhammed a.s. kao jednu od glavnih zadaća svoga poslanstva ističe usavršavanje plemenitih ćudi kod ljudi. To nam potvrđuje hadis u kojem Poslanik a.s. kaže:

«Poslan sam da usavršim plemenite ćudi.»

Allahov poslanik je bio živi Kur'an u njegovom slijeđenju, u etici i vrlinama, u ibadetu, u džihadu, u ratu, u miru, na putovanju i kada je kod kuće, kada bi pobjeđivao i kada bi poražen bio, u zdravlju i bolesti, u tjeskobi i lahkoći, dakle u svemu.

«Prenosi se od Katade r.a. da je rekao: «O majko pravovjernih, obavijesti me o ahlaku Allahovog poslanika a.s..» Ona odgovori ( Aiša r.a.) : «Zar ne čitaš Kur'an?», a ja joj rekoh: «Svakako (čitam Kur'an)». Ona reče: «Uistinu, ahlak Allahovog poslanika a.s. je Kur'an.» (Bilježe Muslim i Ebu Davud)

Allah dž.š. za Muhammeda a.s kaže:

وَ إِنَّكَ لَعَلَى خُلُقٍ عَظِيمٍ
«Jer ti si, zaista najljepše ćudi»

Osim lukavstva kojima se služio protiv neprijatelja u ratno doba, postupao je pravedno i moralno prema svakome. Poštivati zadanu riječ, kako slovom tako i duhom, to je bila politika njegovog čitavog života. "

Ima li koga plemenite ćudi, a želi je usavršiti?

12.03.2007.

Od genija do budale samo je jedan korak

Sasvim običan dan, mislim jutros u sebi. Ustajem pet minuta dockan, spremam se pet minuta brže, ništa ne vidim oko sebe, prvo stvar koju jasno vidim je računar i prva stvar kojoj prilazim i stavljam je u pogon, zatim stavljanje u kljun prvih kapljica kahve kao spasonosnog sredstva. No, džaba je. I dalje mi se spava.

I bio bi to sasvim običan dan da... Dok sam treći findžan kahve srkala, u gunguli studenata koji su bezbrižno ćavrljali, pojavio se mlad dečko, ni po čemu primjetan, ali ipak, nekako čudan. Počeo je da se vrti, užurbano hoda okolo fontane u atriju fakulteta, počeo je da priča "sam sa sobom", da se skida... Gledala sam ga prvo sa zanimanjem. Počeo je da doziva Isusa Krista da ga spasi. Tobe ja Rabbi... Uhvatila me je šubha, počela sam da učim Kur'an u sebi. Svi studenti su samo nijemo zurili u njega. Neki sa strahom, neki s nevjericom, neki su se smijali!!!

Bio bi ovo sasvim običan dan. No, poražena sam slabošću čovjeka. Onog koji je u nevolji i onog koji to nije. I jedan i drugi imaju svoj svijet i niti jedan od njih ne razumije svijet onog drugog niti pokušava da ga razumije. A to su sve obične stvari. Obični halovi. Popucamo po šavovima, po ovoj ili onoj osnovi zato što smo nemarni i odani nekim paganskim bogovima i hereticima koji nam na kraju uzmu dušu. Voljela bih da sam se prestravila,  pala u nesvijest od straha i pobjegla kući...Ali nisam. Jedino što me spriječilo da mu priđem, tresnem pljusku da ga dozovem i vratim u normalu jeste to što sam žensko, pa mi nije priličilo... Mada smatram da je sporna ova teza.

Drama se završila kada je došao Abdullah i jednostavno mu rekao da izađe. On je počeo da mu se zahvaljuje, pokupio sve stvari, sve do zadnje i otišao.

Onda insan pomisli da je dobro glumio. A, eto, Allah najbolje zna. Valja bolan umjeti odglumiti budalu. Šala to nije.

Bože, Tebi se utječem od zla onoga što si stvorio

Od slabosti moje duše

I njene sklonosti zlu.

Tebi se utječem od slabosti moga uma

i tražim utočiste kod Tebe

Ja Vedud! Ja Rahman! Ja Halim.

10.03.2007.

Homo Bosniakus Bosandžero

Ima jedan Bošnjak povazdan klanja.

Ima jedan klanja samo sabah i akšam. Ide on i na džumu.

Ima jedan, tako kaže, klanja kad se sjeti.

Ima jedan klanja samo teraviju.

Ima jedan klanja samo od Bajrama do Bajrama.

Ima jedan plaho se naljuti kad mu neko rekne da on nije dobar musliman, pa on tome ovako odbrusi: “Ti ćeš meni reći da ja nisam musliman. Otkako znam za sebe, ja svaki dan sve tri vakta klanjam.”

Ima jedan ide u džamiju i klanja samo pred izbore.

Ima jedan nikad nije u džamiju unišo, ni pred izbore ni poslije izbora.

Ima jedan ne klanja i ne ide u džamiju, a, kaže, volio bi i da klanja i da ide u džamiju.

Ima jedan završio medresu, a kao da i nije.

Ima jedan povazdan Allaha spominje, stalno viče: subanallah, elhamdulillah i halali, brate.

Ima jedan pa kaže da će u 70-oj godini doć tobe – kad sve išćejfi. Ne zna, hud, da sutra more umrijeti.

Ima jedan pa se naljuti kad mu neko kaže da je novokomponovani musliman.

Ima jedan imenjak - samo po imenu musliman.

Ima jedan Bošnjo pa stalno priča sve najgore o hodžama i hadžijama. Kod hodža i hadžija vidi trun nevaljaštinje, a kod sebe i kod drugih ne vidi brdo poganluka.

Ima jedan ne klanja, u džamiju ne ide, ne posti, a za Bajram uvijek kurban kolje.

Ima jedan kaže da je musliman u duši.

Ima jedan svake godine cijeli ramazan posti i klanja, a ha prođe ramazan, on prestane klanjat i počne pit.

Ima jedan išao na Ćabu, a bolje da nije.

Ima jedan pa mu smeta selam, jer je to arapska riječ, a ne smeta mu arapska nafta u autu.

Ima jedan prema islamu se odnosi ko Srbi prema Dejtonu: prima ono što njemu godi, a ne prima ono što mu nije po volji.

Ima jedan Bošnjo stalno ide u džamiju, a sa svima se svađa, sa braćom i sa komšijama vazdan se po sudovima ganja.

Ima jedan stalno i svakom vazi i dersi, bi reko insan – muftija, a on i ne klanja.

Ima jedan pa samo gleda šta hodže rade.

Ima jedan pa veli da neće u džamiju kad vidi ko sve ide.

Ima jedan dolazi u džamiju samo da ga ko vidi, a jedan drugi dolazi da vidi ko ide, a k one ide u džamiju.

Ima jedan, kaže, da ima sedamdeset glava i vratova, sve bi glave i vratove za din dao. A, opet, ima jedan koji veli da bi poginuo za svoju vjeru, ali kad ga vikneš da ide u džamiju, on kaže: ”E taj film nećeš gledati.”

Ima jedan vjeruje u Boga, ali ne vjeruje da ima Džennet i Džehennem.

Ima jedan skoro došo tobe, pa damu je sad da svi ljudi budu ko on.

Ima jedan pa mu čisto krivo kad neko dođe tobe. Malo malo pa on tome nabije na nos kako je doskora i pio i svašta radio.

Ima jedan više vremena bude u kafani nego u rođenoj kući.

Ima jedan, ime mu lijepo, muslimansko, a psuje, neuzubilah, Boga i džamiju.

Ima jedan pa ga stid što je musliman.

Ima jedan pa kaže da bi sve u životu bio, samo ne bi bio hodža ili predsjednik svojima.

***

"Kuća na dva sprata plus potkrovlja" , autora Fahrudina SINANOVIĆA (str. 68-71)

***

(Nisam mogla odoliti, nekojerekao, zahvaljujem se bloggeru koji je prepoznao trenutak.)

10.03.2007.

Ko može ne mora, ali je sevap...

Ukoliko ste u mogućnosti,

Ukoliko imate volje,

Ukoliko ne možete učestvovati u ovoj akciji za pomoć, bar proslijedite mail dalje.


 
Vedad Kubat, rodjen 02.02.2003. u Sarajevu, obolio je od teske bolesti Limphoma Burkit. Na Pedijatrijskoj klinici KCUS proveo je sest mjeseci gdje je primio ciklus od 6 hemoterapija koje nisu bile uspjesne. Bolest se ponovo javila. Jedino rjesenje je transplantacija kostane srzi koju ce obaviti doktori na klinici ST ANNA u Becu. Za odlazak u Bec potrebna je velika suma novca, pa ovim putem molimo sve ljude dobre volje da pomognu ako su u mogucnosti.
 
 
Majka Nejla  061 553 615
Otac Fikret  061 249 522

RAIFFFEISEN BANK
1610000000000011
 
KM-ZIRO RACUN
090061544-4
 
DEVIZNI ZIRO RACUN
190055073-0
 
SWIFT CODE
RZBABA2S

09.03.2007.

In toto...

Htjela sam o nečemu da pišem. Ali sam zaboravila.

08.03.2007.

Mala moja iz Bosanske Krupe

Nakon serije postova, kako reče moja cimerka, edukativnih i kilometarskih, evo jedne pjesmarice koju je napisao Branko Ćopić, a koju ja na ovom blogu posvećujem upravo svojoj cimerki, Krupljanki, žestokoj kritičarki, istinoljupcu koji udara ravno pod rebra, bilo ti pravo il' ne bilo. Evo, da joj malo vratim istom mjerom. Ravno pod rebra. Bilo ti pravo il' ne bilo. 

*

Ova pjesma koja u prvi mah probudi u čovjeku osjećaj poleta i razigranosti, već u sljedećem trenutku budi osjećanja tuge, melanholije i svijest o gorčini i prolaznosti svega... "Uglavnom prođe sve, samo ostane blues..."

*

Pa, cimerko, deder da se postaramo da nas blues bude inspirativan.

Bilo mi je dvanaest godina,
prvi put sam sišao do grada
iz mog sela, tihog i dalekog,
kad susretoh tebe iznenada.
Eh, dječačke uspomene glupe!
Mala moja iz Bosanske Krupe!

*

Jesi li me spazila il' nisi,
zbunjenoga seoskoga đaka,
svjetlokosog i očiju plavih,
u oklopu novih opanaka,
kako zija u izloge skupe?
Mala moja iz Bosanske Krupe!

*

Naišla si kao lak oblačak,
tvoj me pogled za tren obeznani,
zaboravih ime i očinstvo,
kako mi se zovu ukućani.
Iznevjerih poput sablje tupe.
Mala moja iz Bosanske Krupe! ž

*

Tekli tako gimnazijski dani,
uspomena na te ne ocvala,
modra Una u proljetnje noći
tvoje mi je ime šaputala.
Lebdjela si ispred đačke klupe,
mala moja iz Bosanske Krupe!

*

Brzo minu naše đakovanje,
lagan leptir sa krilima zlatnim,
ipak tebe u srcu sačuvah
kroz sve bure u danima ratnim.
Ta sjećanja mogu l' da se kupe,
mala moja iz Bosanske Krupe!

 *

Sad je kasno, već mi kosa sijedi,
gledam Unu, ćuti kao nijema,
zalud lutam ulicama znanim,
sve je pusto, tebe više nema.
Ej, godine, nemjerljive, skupe!
Zbogom, mala, iz Bosanske Krupe!

07.03.2007.

El menzilu bejne menziletejn; Homeini

Homeini, Ruhullah Musavi, 1902. - 1989. Potječe iz perzijske porodice koja se vratila u Iran nakon nekoliko generacija u Kašmiru, Homeini je rođen u selu Homein. Više teološke studije završio je kod ajatollaha Haerija, jednog od najpoznatijih mudžtehida svoga vremena.

Homeinija su zvali i Naibi imam ili Predstavnik imama, što je termin koji se često skraćivao pa su ga zvali samo Imam, čime se implicitno govorilo da je on skriveni imam koji se vratio, a to, opet, Homeini sam nikada nije tvrdio. Imao je tri kćerke i dva sina.

Mnoge mulle gaje karakteristike i posebnosti koje fasciniraju publiku i usmjeravaju njihovu pažnju; Homeini je uvijek govorio jednakim tonom glasa, nikada nije podizao glas, a njegovi studenti mogli su navijati sat po njemu, jer je svaki dan, tačno na vrijeme dolazio na namaze i petkom na džumu.

Homeini je bio u stanju pokrenuti drastične akcije u ime milostivog Boga, a da nije u sebi otkrio nikakav vidljivi trag unutarnje kontradikcije. On je to činio s jednom vrstom totaliteta ili uvjerenosti. Time sto je u sebi napravio kombinaciju dijametralno suprotnih polova, time sto je postao ono sto njegova posebna teologija naziva mjestom izmedju dva mjesta, on je bio u stanju proizvesti duboku fascinaciju kod onih koji su se našli u njegovom prisustvu.

Evo kako je američki novinar Robin Carlsen opisao ovaj utjecaj:

"Mada je bio orkan, ipak bi čovjek odmah mogao vidjeti da postoji tačka apsolutne mirnoće unutar tog orkana; mada žestok i zapovjednički , on je ipak ostao smiren i prijemčiv... On nije bio obično ljudsko biće...niko nije posjedovao snagu prisustva u tolikoj mjeri ispunjenu nabojem...Imam Homeini prodro je u moju svijest strujom emocija koje mogu opisati samo kao izuzetno pozitivne , ili onim sto bih radije nazvao "ljubavlju". Da, usprkos njegovom pozivu na islamske egzekucije (upravo tog dana on je pozvao na oprost hiljadama zatvorenika spremnih da se povinuju novom režimu), njegovoj nepopustljivoj tvrdoći izraza lica, njegovoj neosjetljivosti za osjećanja pojedinca, on je ispunjen ljubavlju koja je, činilo se, pročistila moje srce i ispunila ga blagoslovom koji mi je do tada bio nepoznat...zamisli na trenutak  kako tvoje tijelo izlazi iz majčine utrobe, ili trenutak kada čovjeka probudi činjenica da se rađa unutar tijela fetusa, ili trenutak kada si svjestan vlastitog umiranja... Homeini je bio u toj mjeri moćan, Homeini je bio u toj mjeri snažan, Homeini je bio u toj mjeri oslobođen vlastitog ega i nepobjediv. Za trenutak sam vidio sve impulse revolucije, čitavu historiju svrgavanja šaha, ritam mučeništva...sve je to sadržavalo prisustvo ovog čovjeka,,, (The imam and His Islamic Revolution)

Vise: Enciklopedija islama, Cyril Glasse

03.03.2007.

Persian dream: Nije na odmet da se zna!

Islamska republika Iran. Procjenjuje se da ima oko 60 miliona stanovnika od kojih su 98 % muslimani. Od tog broja 8% su sunije, a 92% ši'ije imamije (duodecimalne ši'ije usuli pravne škole; ima nešto ahbarija u Huzistanu). Broj armenijskih i asirijsko-kaldejskih kršćana procjenjuje se na oko 1% od ukupne populacije. Jedan mali broj Židova je ostao u Iranu. Ima također 30 hiljada zoroastrijanaca, 50 hiljda behaija i mali broj ali ilahija, šejhija, babija i ismailija. Etnički Perzijanci su većina (63%), ali 26% stanovništva govori turske jezike (Azeri, Baloči, Kaškai, Turkmeni i dr.) U Iranu ima preko 2 miliona Kurda, a tu je i arapska manjina u Huzistanu (koji Iračani zovu Arabistan).

***

Nevruz (naw roz) izvorno znači "novo svjetlo" (gdje je izraz roz srodan latinskom lux), kasnije se počelo koristiti i kao "novi dan". Ime za proslavu Nove godine prema perzijskom sunčevom kalendaru (koji se računa od hidžre, kada i mjesečev, tj. hidžretski kalendar) , 21. marta, na proljetnu ravnodnevnicu.

Inače, sada je 1385. godina po sunčevom kalendaru, a 1428. hidžretska, po mjesečevom kalendaru.

Riječ teheran znači dolina.

Iran - Airania Veđa - Zemlja Arijevaca (German).

Riječ paradise potiče od stare persijske riječi paradaeza - vrt.

Neka naša prezimena persijskog porijekla:

Behmen - lavina (Behmen je jedanaesti mjesec u persijskom kalendaru)

Kahriman - junak

Kada se rastajete sa Perzijancima stavite ruku u predio srca i recite: "Khoda hafez"  ("Bog te čuvao"), što odgovara našem Allahimanet (Allahu na emanet)...

I obratite pažnju kada izgovaraju riječ: Bale (Da). Uvijek kada nešto potvrđuju odgovaraju sa: Bale, bale (obavezno dva puta), brzo,  sa umekšanim slovom l. To toliko djeluje simpatično da preporučujem onima koji su sentimentalne prirode da ne pitaju plaho, jer će doći u kušnju da Perzijancu ili Perzijanki kažu: Bale, bale:)

(U nastavku; Imam Homeini)

01.03.2007.

Sretan Vam Dan nezavisnosti BiH!

Bosna živi

Sunce u avlijskim vratima zemlje moje davno je zastrla tama snena. Djeca na podu bez nogu leže, svijet je prekrila koprena lijena. Krecem se tiho, mezare gledam kome su oni krivi. Ugledah lice, majka me tješi "To, sine, Bosna živi..."

Muharem Obradović

 ***

Bosna

Ti nisi više san. Ti si suza iz sna Bossanium moja Bossnium moja. Bolna mi ne bila. Ti privjesak ničiji nisi. Ni čest. Ni prćija. Bosna si bila. Bosna ćeš biti. Bosna bosanska sva. Osvajača tvojih silnih tko više i imena zna? A ti si i dalje Bossana moja Bosna bosanska sva. Bisseno, Bosseno, Bosno moja. Tko te svojatao ne bi kad su i voda i ptica i cvijet bivak našli u tebi. Ginut će za tebe Bošnjak tvoj ma bila pod noktima sva. Da nikada više. Bolna mi ne budeš  Suzo moja  iz sna.

Enes Kišević

***

Nikad više

Sakupit ću sve sabure, Bosni na hamanet ostavljene. I uzdahe i sevdahe, merhametli običaje, zaključat ih u sehare stare. A ključeve zakopati,kod šehida u mezare. Nikad više,Bosno! Dušman neće znati, to što moje srce znade...!

Nedžib Alijagić

 

lovac u žitu
<< 03/2007 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
25262728293031



Moj bijeg u slobodu...
Literatura je sloboda
(Heinrich Bell)

***

Plašim se. Suviše sam hrabar.

***

Onaj ko te se boji kada si prisutan, mrzi te kada si odsutan.

***

Nema ništa uzvišenije i dublje od vjere i ništa dosadnije i gluplje od nekih vjernika.

***
Onaj ko je izgubio osjećaj za mistično i koji nema više dara za divljenje, taj kao da je mrtav. (Einstein)

***

Pametan čovjek zna da govori. Mudar zna i da šuti.

***

Uvijek sam se kajao nakon svojih razgovora, nikad nakon šutnje. (Xenocrates)

***

"Čovjeku na kraju uvijek preostaje sloboda da izabere svoj stav u bilo kojim datim okolnostima i da izabere svoj put." (Viktor Frankl)

***

"Ja nikog ne ogovaram, ja samo govorim što mislim." (GORKI)

***

"Pametnom čovjeku je gotovo sve smiješno, mudrome gotovo ništa."

***

"Ljudi se dočekuju prema odjeći, a ispraćaju prema znanju."

Latinske
Stilus virum arguit - Stil odaje čovjeka.

Superflua non nocent - Od viška glava ne boli.

Sapienti sat - Pametnome ( i išaret ) dosta.

Sub rosa - Pod ružom. Ruža je simbol ćutljivosti. Dakle: U povjerenju.

Rekli su...
"Nemoguće je da se sve dokazuje." (Aristotel)

***


"Prekomjeran ponos oznaka je sitne duše." (Turgenjev)

***

"Ako pri svakoj prijateljskoj usluzi odmah misliš na zahvalnost, onda nisi darovao, već prodao." (Dostojevski)

***


"Kad kuješ svoju sreću, ne udaraj bližnje po prstima." (Ibn Zafar)

***


"Lijepo je ono što nam godi, a da pri tome nemamo nikakav interes." (Kant)

***

"Kad pogledam NATRAG, čini mi se da mi preostaje još samo umrijeti! Kad pogledam NAPRIJED, čini mi se kao da sam tek od juče na svijetu!" (Ivo Andrić)


Hadis
Ebu Hurejreh, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao:
- Čuvajte se sedam stvari koje upropašćavaju onoga ko ih čini: širka (pripisivanje Allahu druga), sihra, ubijanja na pravdi Boga, kamate, imetka jetima (siročeta), bježanja sa bojnog polja i potvore za blud pobožne i čestite vjernice. (Buharija, Muslim, Ebu Davud i Neseija)

***

Sve ima svoju suštinu. Čovjek ne može dosegnuti suštinu (bit) imana sve dok ne spozna i ne shvati da ono što ga je zadesilo nije ga moglo mimoići, a ono što ga je mimoišlo nije ga moglo zadesiti. (Hadis sahih, prenose ga Taberani i Imami Ahmed)


MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
167523

Powered by Blogger.ba